Изузетно је занимљив начин како Ивица Илић "кроји историју" ове пруге, па почетак "смешта" у 1899. годину.Siniša Lajnert piše: Kr. ug. ministarstvo trgovine odredilo je, na molbu tvrtke Gfrerer, Schoch i Grossmann, politički ophod po njima projektirane vicinalne željeznice Vukovar - Rača i krilne pruge Tompojevci - Ilok, te je vođenje toga ophoda povjereno ministerijalnom savjetniku Vladimiru Ehrenhöferu.
Rok za početak rasprave ustanovljen je na dan 19. veljače 1907. u 9 sati prije podne, a kao mjesto sastanka određena je županijska zgrada Srijemske županije u Vukovaru.
Dnevni tisak potvrdio je 21. veljače 1907. da je u Vukovaru otpočeo službeni ophod projektirane željeznice Vukovar - Rača pod predsjedanjem ministerijalnog savjetnika Vladimira Ehrenhöfera. Od Kr. zemaljske vlade u Zagrebu u povjerenstvu je sudjelovao nadinženjer pl. Stanisavljević, a od županijske oblasti županijski perovođa Takšić i županijski nadinženjer Maček. Uredovanje na cijeloj pruzi trajalo je do 23. veljače 1907. Pruga je projektirana s izlazom iz Vukovara preko Šida i Morovića u Raču, s ogrankom od postaje Lovas preko Šarengrada u Ilok.
Pruga je trebala imati dužinu od cca 88 kilometara, a izgradilo bi je poduzetništvo Gfrerer, Schoch i Grossmann iz Budimpešte.
Nakon što bi se izgradila ova po Vukovar i okolinu vrlo važna komunikacija, bilo je izgledno da će se od Rače dalje izvesti pruga do Bijeljine.
Dana 11. ožujka 1907. Kr. ug. ministarstvo trgovine u Budimpešti obavijestilo je Teodora grofa Pejačevića, bana Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, da su poduzetničkoj tvrtci Gfrerer, Schoch i Grossmann u Budimpešti produljili na sljedeću godinu dana naredbom br. 19383 od 25. ožujka 1906. izdanu predkoncesiju za normalnotračnu vicinalnu željezničku prugu koja je trebala voditi izlazom iz postaje Vukovar Kr. ug. državnih željeznica, prolaskom kroz općine Negoslavci, Mikluševci, Tompojevci i Tovarnik, do postaje Šid Kr. ug. državnih željeznica, te nastavno kroz općine Adaševci i Morović do Rače, odnosno do prudišta što su se nalazili na obali Save kod Rače.
За такво тврђење је било потребно да сеcira-1 piše: Priča o pruzi počinje 1899. godine kada je u Ugljeviku otvoren rudnik mrkog uglja.
Ивица Илић позове на неки акт, на пример да је управа рудника тражила баш 1899. године да се изгради железничка пруга Угљевик - Босанска Рача.
Уосталом, у допису изасланства Града Бијељине из 1906. уопште се не спомиње Угљевик.
Hum piše:Siniša Lajnert piše: Grad Bijeljina ležao je u sredini plodne bosanske Posavine, te je bio središte i stjecište cijele istočne bosanske, a i velikog dijela zapadne i južne srbijanske trgovine.
Bijeljina je, dakle, po svome geografskom položaju bila predodređena da postane najvažnija etapa za cijelu podrinjsku trgovinu s Monarhijom. To je mogla biti samo onda, ako bi bila neposredno spojena željeznicom s jedne strane iz unutrašnjosti Bosne, a s druge strane s Dunavom.
Vidi HR-HDA-757, Predstavka izaslanstva grada Bijeljine i istočne bosanske Posavine upućena ces. i kr. zajedničkom ministru financija kao pročelniku bosansko - hercegovačke središnje uprave u Beču, radi izgradnje željeznice od Bijeljine preko Save u Srijemski Grk, kao ishodišnu postaju željeznice Rača - Vukovar, kut. br. 3.