Pozdravljeni,
ja mislim, da je potrebno nešto više reči o tome, kako je došlo do izgradnje ove pruge Trst - Poreč.
Tačno se zna, da je do sada najozbilnije obradio ovu željeznicu Giulio Roselli, rodom iz Istre.
Poslednja knjiga, koju je izdao je Cara Parenzana/Draga Parenzana.
Izašla je i hrvatskom prevodu: Draga Parenzana! : sjećanja, slike i spisi, željeznice Trst - Poreč / Giulio Roselli.
Puno fotografija i podataka na netu i na forumima preuzeta je baš iz njegove knjige.
Najprije da vidimo situaciju izgradnje željeznica godine 1912 na Rosellijevom nacrtu:
Da si ne kvarimo oči...
Gore smo već vidjeli, kada je bila objavljena Koncesiona povelja za lokalnu željeznicu od Trsta do Poreča, po mogučnosti i do Kanfanara.
Ovdje vidimo, da je bila izdata 15. 4.1899.
Da vidimo, što je napisao Josip Orbanić na Istrapediji:
Parenzana (Porečka pruga, Poreška pruga, Parenzaner Bahn, Vinogradarska pruga), vicinalna željeznica Trst–Poreč. Ministarstvo trgovine u Beču odobrilo je 1880. plan izgradnje lokalnih uskotračnih pruga u Austriji. Nakon mnogih rasprava i planova, Vlada je 16.XII.1898. parlamentu podastrla prijedlog zakona za uskotračnu prugu (760mm) Trst–Poreč, koji je usvojen 15.IV.1899.
Predviđena je bila mogućnost njezina produženja do Kanfanara, gdje bi se spojila s glavnom istar. prugom Divača–Pula.
Društvo za izgradnju lokalne željeznice Trst–Poreč (Localbahn Triest–Parenzo) bilo je utemeljeno 3.III.1900. u Beču. Dionički kapital toga društva iznosio je 1400000 kruna, a podignut je i kredit od 14150000 kruna. Koncesija za prugu Trst–Poreč–Kanfanar bila je dodijeljena 15.IV.1899. Radovi do Buja započeli su 10.V.1900., a do Poreča na poč. 1901. Gradnja je tekla po planu, pa je pruga do Buja bila puštena u promet 1.IV., a do Poreča 15.XII.1902. Započinjala je na tršćanskoj stanici S. Andrea (poslije Campo Marzio).
kraj citata
Predsednik upravnog odbora prije prvog svjetskog rata bio je istarski deželni glavar com. dr. L. Rizi. Pored njega bili su u upravnom odboru još župan iz Poreča i župan Kopra i predstavnik istarskog deželnog odbora.
Dionički kapital je bio podeljen po 400 kruna.
Dionička družba uzela je dva zajama sa 4% kamata:
1900. godine: 11 milijona kruna
1907: 3 105 000 kruna
Gradnja pruge i oprama pruge je iznosila 15 288 831 kruna.
Preduzeče bilo je pasivno zbog toga, jer pruga nije mogla da izdrži konkurenciju sa jeftinijem prevozom sa lađama.
Godine
1910 imala je Parenzana 552 045 kruna transportnih dobiti ali su troškovi obratovanja iznosili 578 700 kruna, tako da je bilo
gubitka za 75 743 krune.
Potrebno je bilo svakog ljeta uzimati zajam iz državne blagajne, tako da su dugovi do 1910 godine narasli iz naslova državnog poroštva na 5 862 3473 krune. Država (Austro-ugarska) davala je jamstvo po koncesioni povelji do godine 1975 i to za sumu, koja je bila potrebna za pokrivanje troškova za kamate i amortizaciju prvog zajma.
Podaci iz knjige: Ivan Mohorič: Zgodovina železnic na Slovenskem.
pozdrav
Darko