Trieste S. Andrea - Koper (Capodistria) - Poreč (Parenzo)

Sve o prugama uskog koloseka u Hrvatskoj
sencica

Trieste S. Andrea - Koper (Capodistria) - Poreč (Parenzo)

Poruka od sencica »

PARENZANA

Parenzana je bila pruga uzanog koloseka 760mm koja je povezivala Trst sa Porečom. Saobraćaj na njoj se odvojao od 1. aprila 1902. do 31. avgusta1935, a ukinuta je zbog nerentabilnosti i bržeg i jeftinijeg drumskog prevoza.


Nastaviće se........
Poslednje učitavanje od sencica dana 04 Maj 2012, 11:18, učitano 5 puta ukupno.

sencica

Re: Parenzana ili TPC (Trieste – Parenzo - Canfanaro)

Poruka od sencica »

Nešto kao uvod

Parenzana ili kraće TPC (Trieste – Parenzo - Canfanaro) bila je pruga uzanog koloseka dugačka 123,1 kilometar koja je povezivala 33 istarska mesta od Trsta do Poreča tako da bi u današnje vreme prolazila teritorijem tri države; Italije - 13 km, Slovenije - 32 km i Hrvatske - 78 km.

Pruga je puštena u saobraćaj 1. aprila 1902. godine, kada je, usprkos brojnim problemima prvi voz sa železničke stanice u Bujama krenuo prema Trstu, a u decembru iste godine i prema Poreču, na sreću i radost meštana iz unutrašnjosti, koji su nestrpljivo čekali realizaciju tog dugo obećavanog projekta. Iako su je njeni graditelji nazvali Parenzaner Bahn ili Porečka pruga, slovensko stanovništvo je prugu prisno zvalo Istrijankom, Istrankom, Poreškom ili Porečankom, a italijansko stanovništvo Parenzanom.

Ali bez obzira kako je zvali, pruga je značila život za sva mesta kroz koja je prolazila,na svom 123 km dugom putu. Spori voz svakodnevno je prevozio uz putnike i so iz solana u Piranu i Sečovlju, maslinovo ulje iz Buja i Motovuna, voće, povrće, istarski kamen, drvo, brašno i vino.

Železnica je ukinuta 1935. i samo je u te 33 godine saobraćanja ostavila neizbrisiv pečat na kraj kroz koji je prolazila. Na stotu godišnjicu otvaranja pruge, pokrenuta je inicijativa za svojevrsnu obnovu ove jedinstvene železnice koja je početkom 20. veka povezivala ljude i narode.


Nastaviće se.......
Poslednje učitavanje od sencica dana 04 Maj 2012, 23:34, učitano 5 puta ukupno.

sencica

Re: Parenzana ili TPC (Trieste – Parenzo - Canfanaro)

Poruka od sencica »

Istarska železnica

Kada je 20. septembra 1876. svečano otvorena dugo očekivana Istarska železnica koja je trebala da poveže ratnu luku Pula sa bespućem austrougarskog carstva, razočarani istrani nevoljno su vrteli glavom.

Građena uglavnom u korist vojske, bez direktnog privrednog i trgovačkog doprinosa običnom narodu, ta je železnica, trasom koja je prolazila sredinom poluostrva bez doticaja sa njegovim najnaseljenijim severozapadnim krajem, slabo ili gotovo nikako podsticala rast lokalne trgovine. Mada su obalni gradovi još i mogli uživati blagodeti povoljnih i učestalih pomorskih puteva, komunikacija između gradića u zaleđu bila je, međutim, svedena na minimum.

Budući da naprosto nije bilo nikakvog načina za njihov adekvatan plasman, tako su i najbolji istarski proizvodi poput vina i maslinovog ulja sa plodnih brežuljaka okoline Vižinade, Grožnjana, Motovuna zajedno sa solju, voćem, povrćem, stokom te nadaleko poznatim kvalitetnim kamenom iz Momjana, Tribana, Sv. Stjepana ili Višnjana još nepravedno dugo morali čekati u seni. Drugim rečima, trasa Parenzane bila je bitna za oživljavanje razvojnih delatnosti u njenom uticajnom pojasu, pošto je povezivala privredne funkcije prostora (poljoprivredu, industriju i trgovinu), a omogućavala je i transport ljudi i robe.



Nastaviće se.......
Poslednje učitavanje od sencica dana 04 Maj 2012, 16:15, učitano 3 puta ukupno.

sencica

Re: Parenzana ili TPC (Trieste – Parenzo - Canfanaro)

Poruka od sencica »

Predlog za izgradnju pruge Poreč-Trst

Svesni važnosti koju bi donelo povezivanje njihovog kraja s Trstom i Istarskom železnicom, zastupnici opština iz doline Mirne su već 1880. godine uputili peticiju ministru trgovine tražeći ozbiljno razmatranje ovog problema.

Uprkos tome što je Beč, vešto izbegavajući direktan odgovor, u načelu zauzeo pozitivan stav, pozivajući na sastanak sve zainteresovane opštine u cilju konačnog dogovora, uz veliki angažman grofa Pietera Waldersteina (koji je potom izradio i prvu celovitu studiju te stručne predradnje), još je moralo proći punih osamnaest godina pre nego što je konačno 16. decembra 1898. Vlada u parlamentu podnela na usvajanje predlog za izgradnju pruge Poreč- Trst.

Nakon osnivanja Lokalnog železničkog društva Trst-Poreč, prošli su meseci, a radovi na izgradnji nove železnice još nisu počeli. Ali, u martu 1900. godine počelo je sa radom telo za procenu vrednosti otuđenog zemljišta za izgradnju pruge, u čijem su sastavu bili gotovo isključivo strani službenici. To telo je funkcionisalo na osnovu strogih pravila.

Konačno je u Eisenblattu 18. aprila 1900. godinu dana nakon dodele službene koncesije, objavljen poziv za učestvovanje na javnom konkursu za radove na železnici Trst-Buje. Javni konkurs se održao u Beču, 10. maja 1900. Učestvovalo je ukupno 15 preduzeća, a pobedu je odnijelo preduzeće Buttoraz & Ziffer iz Trsta za deonicu Trst-Portorož, i preduzeće Filippo Suppanich iz Ljubljane za deonicu Portorož-Buje.


Nastaviće se......

sencica

Re: Parenzana ili TPC (Trieste – Parenzo - Canfanaro)

Poruka od sencica »

Početak radova

Radovi na više mesta započeli su idućeg jula i računalo se da će deonica Trst - Buje biti završena 15. novembra 1901. i puštena u saobraćaj 1. decembra iste godine. Poziv na javni konkurs za radove na deonici Buje - Poreč objavljen je u časopisu Osservatore triestino prvih dana januara 1901. godine.

U martu je deonica Buje - Vižinada dodeljena preduzeću Brunetti, List & Radl, dok je deonica Vižinada - Poreč u aprilu dodeljena preduzeću Antonio Pellegrini i Giorgio Strohmaier iz Beča. Radovi su trebali biti završeni do 1.septembra 1902. godine radi puštanja željeznice u saobraćaj 15. oktobra 1902. godine. I tada su radovi napredovali brzim tempom.


U novembru 1901. godine stigle su i prve vesti o nameri Vlade da na železničkim stanicama nove trase postavi dvojezične redove vožnje. Dana 9. februara 1902. godine u 6. broju Amtsblatta, službenom glasilu uprave državnih železnica u Trstu, objavljeno je službeno pismo broj 23 u kojem je štampan službeni pravilnik za deonicu Trst -Buje.No, kako se htelo naglasiti da će železnica ipak stići i do Poreča u službenom pismu je stajalo „Parenzaner“, tako se njeno ime zadržalo do danas u italijanskoj reči „Parenzana" kojom se označavala železnička pruga Trst-Poreč.

Ustrajalo se u nameri da se pruga produži od Poreča do Kanfanara. U tom slučaju bi pruga Parenzana dobila naziv Trst-Poreč-Kanfanar (TPC) Medjutim to se nikada nije dogodilo,ali je ta skraćenica ostala u upotrebi. Zbog toga su svi granični stubovi oko zemljišta kupljenog od strane lokalnog železničkog društva Trst-Poreč-Kanfanar imali natpis TPC. Takođe i sama izgradnja železničke stanice u Poreču odgovara potrebama i funkcijama tranzitne tj.prolazne stanice. Ali trasa predviđena prvobitnim nacrtom znatno je izmenjena pre nego je i dobila svoj konačni oblik jer su mnogi gradovi i mesta želeli da budu povezani prugom sto im se i udovoljilo.

Na deonici Buje-Poreč radovi su takođe napredovali brzim tempom. U aprilu 1901. godine počelo je probijanje motovunskog tunela i izgradnja tamošnje zgrade železničke stanice i prilaznog puta. U avgustu iste godine odobren je nacrt stanice za snabdevanje vodom u Livadama. U jesen 1902. godine završeni su radovi na deonici Buje-Poreč. Započele su probe i zvanicni pregledi gradjevina radi provere da li njihova izrada odgovara ugovoru koji su potrajali od prvih dana novembra do prvih desetak dana decembra. Izvršena je kontrola saobraćaja vozova, protivpožarne mere, ispitani su i provereni mostovi i ostali objekti. Konačno, od 9. do 11. decembra telo zaduženo za proveru deonice Trst - Buje pustilo je u saobraćaj i deonicu Buje-Poreč.


Nastaviće se.......
Poslednje učitavanje od sencica dana 05 Maj 2012, 22:13, učitano 2 puta ukupno.

sencica

Re: Parenzana ili TPC (Trieste – Parenzo - Canfanaro)

Poruka od sencica »

Otvaranje pruge

Svečano otvaranje Parenzane, na liniji Trst-Buje, održano je na poseban način 1. aprila 1902. godine. Zastupnici istarske pokrajine i zainteresovanih opština nisu učestvovali zbog neslaganja u vezi postavljanja dvojezičnih natpisa. Umesto njih bile su prisutne upravne vlasti, Ministarstvo železnica te vlasnici, stručno osoblje i radnici preduzeća koja su radila na izgradnji železnice, a s njima i brojno stanovništvo iz mesta kroz koja je železnica prolazila te žitelji obližnjih krajeva.

I svečano otvaranje deonice Buje-Poreč, 15. decembra 1902. godine održano je bez službenog prisustva lokalnih vlasti, i dalje ogorčenih zbog postavljanja dvojezičnih natpisa. Bilo je masovno okupljanje razdraganog stanovništva u mestima dubokog i nepristupačnog istarskog zaleđa, u kojima nisu postojala moderna sredstva komunkacije, radi čega su svi očekivali da će železnica otvoriti put ka privrednom i društvenom razvoju. Svuda se osećao praznični duh, klicanje, pevanje, zvuk muzike i radosni susreti sa žiteljima okolnih sela do kojih se sada moglo doći zahvaljujući odluci uprave železnica o besplatnoj vožnji na dan otvaranja. Za mnoštvo ljudi to je bilo prvo putovanje vozom.

Radi podsticanja što većeg broja poseta novom rekreativnom i banjskom centru u Portorožu, tada u punom procvatu, otvorena je 15. aprila 1904. godine tamošnja železnička stanica. U decembru 1911. godine Ministarstvo železnica konačno je odobrilo izgradnju spojne pruge između Pirana i Sv. Lucije, ali električnim tramvajem.



Nastaviće se.......
Poslednje učitavanje od sencica dana 04 Maj 2012, 23:41, učitano 1 put ukupno.

sencica

Re: Parenzana ili TPC (Trieste – Parenzo - Canfanaro)

Poruka od sencica »

Razdoblje nakon pripajanja Italiji

Krajem oktobra 1918. godine raspala se Austro-Ugarska Monarhija. Već 3. novembra italijanske prethodnice iskrcale su se u Trstu. Za Parenzanu je započelo novo razdoblje.

Parenzana je u to vreme bila jedina istarska pruga na kojoj se saobraćaj odvijao redovno kada je austrijska uprava bila raspuštena. Postupno su nestala i spoljna obeležija karakteristična za bivšu austrijsku upravu.

Dana 1. jula1924. godine pruga Trst-Poreč uključena je u italijansku mrežu železnica kojom su upravljale Državne železnice, pa su svi vagoni označeni kraticom F.S. Još za vreme vojne uprave, 1922. godine, neke nove lokomotive označene su petokrakom zvezdom na vratancima ložišta. Nakon pripajanja Italiji, zvezda je zamenjena krilatim točkom, simbolom Državnih železnica, a nekoliko godina kasnije sve su lokomotive državnih železnica, uključujući i one na Parenzani, ukrašene liktorskim snopom.



Nastaviće se........

sencica

Re: Parenzana ili TPC (Trieste – Parenzo - Canfanaro)

Poruka od sencica »

Stanice i stajališta Parenzane

Na 35 stanica i stajališta (isključujući stanicu Trst-S.Andrea) izgrađeno je 6 putničkih čekaonica (2 prve i 4 druge kategorije), 1 dvostruka stanica, 4 stanice s nadstrešnicom na peronu, 1 jednostavna stanica, 4 samostojeće nadstrešnice na peronu, 5 robnih magacina, 6 platformi za utovar pokraj robnih magacina, 1 spremište za održavanje, 1 remiza za lokomotive s radionicom, 1 vodostanica za namirenje lokomotiva, 2 cisterne ukupne zapremine 12 kubnih metara, 2 spremišta za ugalj, 1 kolska vaga, 11 spremišta za pitku vodu na stanicama, 2 svetleće table s nazivom stanice s obje strane, te oprema na stanici Trst-S.Andrea.

Zgrade podignute na stanicama i na nekoliko stajališta Parenzane izgrađene su od lapora ili vapnenca, samo su motovunski objekti od vapnenca nepoznatog porekla. Svi objekti predstavljaju sretan spoj funkcionalnosti i estetike. Putničke ili prijemne zgrade bile su središnja zdanja, čiji je izgled bio u skladu sa ostalim zgradama u tom kraju i u funkciji predviđenog saobraćaja: izgrađene su kao stanice prve ili druge kategorije, kao kućice ili nadstrešnice na stajalištima. Najnižeg ranga bila su stajališta sa svjetiljkom postavljenom uz oznaku stajališta.

Zahvaljujući srećnom spoju skupova kuća i krovova te su građevine izgledale poput malih vila, oplemenjene puzavcima i okružene malim vrtom. Obuhvatale su stan šefa železničke stanice i možda, drugih službenika, kancelariju sa blagajnom, predvorje, jednu ili dve čekaonice, nadstrešnicu pod kojom su putnici čekali voz i bili zaštićeni od sunca ili nevremena. U čekaonici, pod nadstrešnicom i na otvorenom, bliže koloseku, bile su nameštene udobne klupe, dok su se u maloj uslužnoj zgradi nalazile nusprostorije za putnike i osoblje stanice I prostorije za domaće životinje. Pored te zgrade nalazila se rupa za otpatke. (u današnjem smislu-kontejner)

Zgrade za putnike, na najvažnijim stanicama, imale su isti izgled okrenut prema peronima I spoljašnjem trgu, a menjala se unutrašnja dubina središnjeg prostora, koji je kod stanica prve kategorije iznosio 10,50 metara, a kod stanica druge kategorije 7 metara. U skladu sa tim, menjao se broj i dimenzije unutrašnjih prostorija. Putničke zgrade prve kategorije obuhvatale su dva stana za radnike železnice, od kojih je jedan bio rezervisan za šefa stanice. Putnicima je bilo na raspolaganju predvorje, dve čekaonice, nadstrešnica i nusprostorije. U zgradama druge kategorije nalazio se samo stan za šefa stanice, a izbačene su dve čekaonice smeštene iza nadstrešnice. Predvorje, opremljeno klupama raspoređenim uz oba zida, vršilo je funkciju čekaonice.

Sve su stanice, s izuzetkom onih s nadstešnicom za čekanje, bile opremljene uslužnim objektima u kojima je skladištena oprema za vozove, roba i materijal za održavanje pruge. Među njima najbitniji je bio robni magacin sa ili bez utovarno-istovarne rampe i sa odgovarajućom pristupnom rampom. Kolska vaga je, osim na stanici u Trstu, postojala i u Bujama i Poreču. Na stanici u Sečovlju postojala je jedna drumska vaga, postavljena uz levu ivicu puta, kojim se prilazilo stanici, tu su se vagale pošiljke kamenog uglja iz obližnjeg ugljenokopa.

Za saobraćaj vozova, grejanje putničkih zgrada i drugih objekata na stanicama u Kopru, Sečovlju, Bujama, Livadama i Poreču postojala su posebna spremišta uglja.

Zbog nepovoljnih visinskih parametara Parenzane lokomotivama je bila potrebna znatna količina vode za proizvodnju pare. Stoga je duž pruge postavljeno osam vodostanica sa napojnicima za namirivanje lokomotiva vodom- pet glavnih i tri pomoćne.

Pored napojnika, na glavnim stanicama za namirenje lokomotiva unutar koloseka iskopana je duga jama, takozvana ložačeva jama sa stepenicama na obe strane, niz koje bi ložač silazio i izlazio dok bi se lokomotiva namirivala vodom, kako bi proverio donji deo lokomotive te ga očistio i nauljio ako je bilo potrebno. Takve su jame postojale i u remizama na stanicama u Trstu i Bujama te u samim radionicama u Bujama, Trstu, Kopru, Livadama i Poreču.

Stanica u Bujama imala je 11 koloseka, a u Poreču samo 5, budući da nije planirana kao poslednja. Železničke stanice u Trstu, Bujama i poreču bile su specifične po tome što su imale vagu i okretnicu.



Nastaviće se.....
Poslednje učitavanje od sencica dana 05 Maj 2012, 19:50, učitano 3 puta ukupno.

sencica

Re: Parenzana ili TPC (Trieste – Parenzo - Canfanaro)

Poruka od sencica »

Nazivi službenih mesta na Parenzani

Službena mesta u Italiji:

- Trieste Campomarzio
- Trieste Scalo Legnami
- Trieste Servola
- Monte Castiglione
- Val Rosandra
- Muggia


Službena mesta u Sloveniji:

- Škofije (Albaro Vescovà-Scoffie)
- Dekani (Villa Decani)
- Lazaret (Lazzaretto-Risano)
- Koper (Capodistria)
- Semedela
- Izola (Isola d'Istria)
- Strunjan (Madonna di Strugnano)
- Portorož (Portorose)
- Lucija (Santa Lucia)
- Paderno (San Bortolo)
- Sečovlje (Sicciole)


Službena mesta u Hrvatskoj:

- Savudrija (Salvore)
- Markovac-Mažurija (Mazzoria)
- Kaldanija (Caldania)
- Buje (Buie)
- Triban (Tribano)
- Grožnjan (Grisignana)
- Kostanjica (Castagna)
- Završje (Piemonte D'Istria)
- Oprtalj (Pòrtole)
- Livade (Bagni San Stefano)
- Motovun (Montona)
- Karojba (Caroiba)
- Rakotule (Raccosole)
- Vižinada (Visinada)
- Baldaši (Baldassi)
- Labinci-Markovac (Santa Domenica)
- Višnjan (Visignano)
- Nova Vas (Villanova di Parenzo)
- Poreč (Parenzo)


Nastaviće se.........

sencica

Re: Parenzana ili TPC (Trieste – Parenzo - Canfanaro)

Poruka od sencica »

Lokomotive

Austrijske državne železnice, kojima je ustupljena uprava nad Parenzanom, odlučile su da na liniji upotrebe lokomotive serije U, poznatog i proverenog tipa lokomotiva sa tenderom, sa tri vezane osovine i jednom zadnjom nosećom osovinom, koje su već tri godine uspešno saobraćale na drugim prugama uzanog koloseka Austro-Ugarske Monarhije.

Četiri nove lokomotive tipa U (U 20, 21, 22 i 23) izašle su iz poznate fabrike lokomotiva Krauss u Lincu i stigle u Trst krajem 1901. i početkom 1902. godine. Radilo se o lokomotivama na zasićenu paru, jednostavne ekspanzije, karakterističnog austrijskog oblika, s visokim i četvrtastim rezervoarima za vodu i štitnikom za gašenje varnica, koga je nakon Prvog svetskog rata italijanska uprava uklonila. Prve četiri lokomotive serije U,same su saobraćale na Parenzani od otvaranja pruge do 1908 godine, kada su zbog povećanja broja vozova i potrebe za rezervnim lokomotivama kupljene još četiri lokomotive istog tipa (U 37, 38, 39 i 40), iz fabrike lkomotiva Sigl iz Wiener Neustadta.

Krajem 1903. na Parenzani počinju da saobraćaju parna motorna kola sa 16 sedišta podeljenih na prvi i drugi razred. Do juna 1904. ona su povremeno saobraćala na deonici Buje-Trst, a potom su premeštena na neku drugu liniju u Austriji, uz obrazloženje da nisu bila tehnički pogodna za duge uspone i padove na Parenzani.

Povećan obim saobraćaja tokom sledeće dve godine, posebno na deonici Buje-Trst, zahtevao je teže kompozicije koje lokomotive serije U nisu bile u stanju da vuku ni sa potiskivalicom. Stoga je razrađen nacrt namenske tender lokomotive, isključivo za potrebe Parenzane. Bila je to serija P (Poreč) sa četiri vezane osovine i zaprežnim tenderom na pregrejanu paru jednostavne ekspanzije, sa 300 konjskih snaga, i težiom od 36,1 tonu. U odnosu na lokomotive serije U, serija P imala je manje izbočene vodene rezervoare, skladištem za ugalj u zadnjem delu kabine, vitkiju i savremeniju liniju zahvaljujući manjoj dužini i boljim proporcijama, kraćem dimnjaku i manjem i drukčijem štitniku za gašenje varnica. Ona je takođe uklonjena posle 1918 godine, dolaskom italijanske uprave.

Godine 1911. Parenzana je dobila tri lokomotive serije P, takođe napravljenih u fabrici lokomotiva Krauss u Lincu i označene skraćenicama P1, P2 i P3, koje su zamenile tri lokomotive serije U (37, 38 i 40), koje su premeštene na druge austrijske pruge. U vihoru Prvog svjetskog rata izgubljene su lokomotive U 21 i 22. Parenzani je ostalo drugih šest lokomotiva serije U (4,7,8,31,33 i 42), dodatih za vuču vojnih vozova koji su snabdevali artiljerijske baterije i garnizone na obalama severne Istre; tada je vozni park Parenzane obuhvatao 12 lokomotiva: devet iz serije U i tri iz serije P.

Međutim, nekoliko godina kasnije, jak saobraćaj, za koji se predviđalo da će se još više razviti, podstakao je Italijanske državne železnice da iskoriste materijal iz fabrike lokomotiva Krauss u Lincu na račun otplate ratnog duga. Stoga je fabrici lokomotiva Officine Meccaniche Italiane (potom Reggiane) iz Reggio Emilie naručeno šest novih lokomotiva serie P sa oznakama od P4 do P9, koje su postavljene na liniju Trst-Poreč krajem 1922. i početkom 1923. godine.



Nastaviće se......
Poslednje učitavanje od sencica dana 07 Maj 2012, 00:02, učitano 1 put ukupno.

Pošalji Odgovor

Povratak na “Nekadašanje pruge uskog koloseka U Hrvatskoj”

Ko je na vezi

Korisnika pregleda ovaj forum: Nema registrovanih korisnika i 1 gost