Mihail Malahov

Zanimljive priče o ljudima vezanim za železnicu
Pošalji Odgovor
Korisnikov grb
presa
Šef stanice
Poruke: 378
Pridružen: 30 Mar 2012, 11:15
Mesto: Мали Борак
Kontakt:

Mihail Malahov

Poruka od presa »

Jagafoto je napisao:

Više puta ponavljanu tvrdnju da je na Lajkovačkim prugama bilo radnika sa mnogih strana sveta potkrepljuje i „slučaj“ Mihaila Malahova, pregledača kola.
Mihail je rođen na Kubanu u carskoj Rusiji odakle su ga životni putevi i vetrovi rata doveli u Kraljevinu Jugoslaviju i na Lajkovačku prugu... Naime, definitivnim porazom Belogardejaca mnogi su napustili Rusiju i otišli u beli svet. Kraljevina Jugoslavija je prihvatila mnoge od njih među kojim je bilo inženjera, oficira, lekara, apotekara, slikara, budućih arhitekata, crtača stripova, železničara...
O svome životu Mihail je, posle još jednog rata, novembra 1948. pisao:
Rođen sam 21. novembra 1900. godine u selu Kaludžinsko, Kuban, Rusija. Osnovnu školu završio sam 1912. godine. Na zanat sam stupio 1913. i završio 1917. godine. U Jugoslaviju sam došao 1921. godine u maju mesecu i radio sam privatno kao mašinbravar u prve sekcije za izradu pruge Vranje – Bosiljgrad, radio sam do 1924. godine. Posle sam stupio u fabriku Sartid u Smederevu, 1924. i radio sam do 1927. godine. Stupio sam u državnu službu u radionici Smederevo kao mašinbravar i radio sam do 1930. godine kada sam bio upućen na kurs pregledača kola koji sam završio u mesecu martu 1931. godine. Po završenom kursu za pregledača kola bio sam premešten za Ohrid kao pregledač kola i služio sam u Ohridu do 1933. godine kada sam bio premešten za General Hanri. Bio sam tamo do okupacije. U mesecu junu 1941. prešao sam (premešten) u Mladenovac u svojstvu pregledača kola. U takvom svojstvu nalazim se i danas...

Slika

Krajem decembra 1945. položio je pred ing. Živojinom Mitićem, šefom ložionice Lajkovac kao nadležnim starešinom sledeću zakletvu:

Ja Malahov Mihajlo, zaklinnjem se čašću svoga Naroda da ću verno služiti Narodu, da ću čuvati i braniti tekovine Narodno- Oslobodilačke borbe, da ću svoju dužnost po zakonima i zakonitim naredbama vršiti savesno, marljivo i nepristrasno.

Tada je drug Malahov A. Mihajlo još uvek radio kao pregledač kola kolske ispostave Valjevo, pregledna stanica Mladenovac.

Stručni ispit za nadzornika pregledača kola položio je 11. aprila 1957. pred ispitnom komisijom Direkcije JŽ Beograd prema propisima Pravilnika o stručnim ispitima osoblja Zajednice Jugoslovenskih železnica sa dobrim uspehom (3).
O ovome je sekretar ispitne komisije izvestio šefa ložionice Lajkovac.

Iz njegove životne priče zapala ni je u oko činjenica da je od 1933. godine do Drugog Svetskog rata radio u ložionici General Hanri. Moram priznati da sam prvi put čuo za ovaj pojam.
Koje li je mesto u Kraljevini Jugoslaviji je nosilo ime General Hanri i ko je bio čovek po kome se zvalo mesto i ložionica? Da li iko od korisnika foruma može da mi odgovori – unapred se zahvaljujem...

Korisnikov grb
presa
Šef stanice
Poruke: 378
Pridružen: 30 Mar 2012, 11:15
Mesto: Мали Борак
Kontakt:

Re: Mihail Malahov

Poruka od presa »

Sdž361 je odgovorio:

"Iako redovno čitam Velimirove zanimljive postove ovo pitanje mi je nekako promaklo pa zato odgovaram sa zakašnjenjem.
Mesto General Hanri je "vozoljubiteljima" dobro poznato samo ga većina zna po današnjem nazivu Đorče Petrov. To je mesto kod Skopja, ustvari danas već deo tog grada kod koga se od pruge Skopje - Kosovska Mitrovica odvaja pruga za Kičevo. Za vreme I svetskog rata su od te stanice bugari napravili prugu koloseka 0,60 m u pravcu Kičeva i prema Ohridu. Tu su podigli i ložionicu za tu prugu. Posle rata te pruge su produžene do Ohrida i Struge i ložionica General Hanri je postala glavna ložionica i radionica za lokomotive koloseka 0,60 m. Zato je veliki broj železničara proveo bar neko vreme u tom mestu. To je sve postalo prošlost kada je sredinom pedesetih pruga od Skopja do Tetova i Gostivara normalizovana. Istina sama železnička stanica je i dalje ostala važna kao odvojna stanica u skopskom železničkom čvoru ali u njoj više nije bilo tako puno železničara kao u vreme "pampurčeta".
I nešto oko samog naziva mesta. To mesto se zvalo Žostovo (ili Žostov kako se negde navodi). Posle I svetskog rata u čast francuskog generala Hanrija ovo mesto je dobilo naziv po njemu. Ne znam tačno o kom francuskom generalu je reč, verovatno o nekom koji je komandavo na solunskom frontu. Naravno odmah po bugarskoj okupaciji 1941. godine ovo ime je ukinuto. Posle 1945. godine francuski generali nisu bili popularni pa je mesto dobilo po lokalnom "junaku" Đorče Petrov. Inače u Makedoniji davanje naziva mestima po imenu i prezimenu (ili funkciji) neke poznate osobe nije neuobičajneo. Dovoljno je da pogledate red vožnje pa će te videti stanice: Rajko Žinzifov (između Skopja i Velesa) ili Jane Sandanski (kod Bitolja) itd."

Korisnikov grb
Stanley
Vozovođa
Poruke: 258
Pridružen: 10 Feb 2018, 13:59
Mesto: Zagreb
Kontakt:

Re: Mihail Malahov

Poruka od Stanley »

Tek sada sam pročitao ovu temu pa sam slobodan staviti jednu malu ispravku: ukrsnica Jane Sandanski ne nalazi se kod Bitolja nego na pruzi Skopje - Veles između stanica Dračevo i Zelenikovo.
Od drugih ''ljudskih'' imena službenih mjesta na makedonskim prugama tu su još Pero Čičo na pruzi Kumanovo - Beljakovci, Tošo Arsov i Vančo Prke na pruzi Veles - Kočani te Vasil Antevski, Ljutica Stojan, Dame Gruev i Nikola Karev na pruzi Veles - Bitola.
Serija 05 je zakon

Pošalji Odgovor

Povratak na “Priče o ljudima i železnici”

Ko je na vezi

Korisnika pregleda ovaj forum: Nema registrovanih korisnika i 1 gost