Dok vozovi prolaze...

Zanimljive priče sa motivima uskog koloseka

Urednik: mitra

Pošalji Odgovor
mitra
Desetar pruge
Poruke: 20
Pridružen: 30 Mar 2012, 12:41
Kontakt:

Dok vozovi prolaze...

Poruka od mitra »

DOK VOZOVI PROLAZE...

Sve što je novo, u ovim krajevima je oduvek teško prihvatano, ali, kad bude prihvaćeno, voli se svim srcem i da ljubav bude za sva vremena.
Kada se tamo početkom 20. veka odlučivalo gde u ovom kraju postaviti železničku stanicu sa ložionicom i svim pratećim objektima, izbor je „pao“ na Jabučje kroz koje je, takođe, prolazila pruga uzanog koloseka. To se Jabučanima nikako nije sviđalo, jer su imali svest o tome da bi stanica umnogome promenila život njihovog kraja.
Bilo bi tu mnogo čega dobrog, ali isto tako i ružnog. Kao prvo , uzeće im plodne njive, jer stanica zahteva veliki prostor, a i ti vozovi donose razne novotarije koje je naš seljak teško prihvatao. A kako su imali „jake“ ljude tamo gore, stanica je, ipak, izmeštena na podvodne pašnjake između sela Lajkovca i potesa, odnosno plodnih njiva sa leve strane Kolubare. Ostalo znamo.
Malo po malo, i „ćira“ je prihvaćen svim srcem i dušom od naroda ovoga kraja. Oni momci koji su hleb nasušni počeli da zarađuju na železnici, postali su najpoželjniji i najzanimljiviji za devojke ovoga kraja koje su počele maštati kako da se udajom otrgnu od sela i motike. Devojke, kojima je to polazilo za rukom da li uz pomoć miraza ili ličnih kvaliteta ili, pak, oboje, postajale su domaćice koje su se bavile kućom i decom. Naročito su se trudile da ulepšaju život svojim muževima, oslobođene teških poljoprivrednih poslova. Najbolje su prolazile one „mladice“ čiji su muževi uspeli da dobiju državni stan. Kako ti stanovi obično nisu bili velike kvadrature, tu i nije bilo previše posla oko održavanja, pa su žene, zavisno od svojih sklonosti, pronalazile način da ispune slobodno vreme. Neke su plele džmpere, neke su šile, neke su heklale, ali je bilo i onih kojima je sve to bilo strano.

Slika

Na priloženoj fotografiji upravo vidimo jedno lepo društvo sastavljeno od najmanje tri generacije. Svako je odabrao sebi zabavu, prema interesovanju. Dve dame heklaju, jedna sa mnogo ljubavi bdi nad svojim detencetom koje joj sedi u krilu, a i kućni ljubimci su, kako vidimo, bili maženi i paženi, a tu je i ona što sve to nadgleda i vodi računa da njenom oku i uhu ništa ne promakne. Razgovor je jedino na tren prekidan kad voz naiđe i „parnjača pisne“ što će narušiti mir tog vrelog letnjeg dana. Akad voz zamakne za prvu krivinu, sve se stiša i društvo se vraća svojim zanimacijama, pričama i šalama.
Ovakva i slična druženja su bila česta u železničkoj koloniji u Lajkovcu. Sa koliko su sete i zavisti ovakve scene gledale žene sa sela prolazeći u njive na rad, da li na žetvu ili kupljenje sena,svejedno. I jedno i drugo je bilo mnogo naporno, naročito kad „zvezda ugreje“, a u Kolubari da se okupaju, sačuvaj bože.Njihovo vreme za ručne radove bile su duge zimske noći kad mraz steže da „cerić puca“. Volele su i one da za svoju dečicu ispletu poneki džemper ili vunene čarapice, pa i da nekim lepim vezom ukrase jastučnice za svoje čupave glavice.Mnogo neprospavanih noći je ostalo u tim njihovim ručnim radovima.

Povratak na “Priče sa uskog koloseka”

Ko je na vezi

Korisnika pregleda ovaj forum: Nema registrovanih korisnika i 9 gostiju