Ljubav ispod mosta

Zanimljive priče sa motivima uskog koloseka

Urednik: mitra

Pošalji Odgovor
mitra
Desetar pruge
Poruke: 20
Pridružen: 30 Mar 2012, 12:41
Kontakt:

Ljubav ispod mosta

Poruka od mitra »

LJUBAV ISPOD MOSTA

Ivo Andrić kaže da su mostovi najbolje i najvrednije od svega što je čovek tokom vekova podizao i izgradio. Oduvek je u ljudskoj duši postojala da se ide dalje, da se savladaju prepreke, da se vidi i doživi ono što je negde tamo, preko potočića ili silne reke. U početku su to bili drveni balvani povezani užadima i prebačeni preko nekog gorskog potoka, brzog, bučnog i zapenušanog. Njihov vek trajanja je bio do prve provale oblaka kada potok nadođe i odnese sve. Onda tu dolaze novi balvani i sve tako do prvih kiša, pa opet ispočetka. Važno je bilo preći na drugu stranu, zadovoljiti želju da se upoznaju novi ljudi i krajevi, da se razviju nova prijateljstva i ljubavi, da život bude lepši i lakši.
Iz želje da se ostavi trag u vremenu i prostoru, otkako je sveta i veka, građeni su mostovi. U carstvu Inka drvene mostove su postavljali na obešene klupe, ali su zato Rimljani mostove gradili od kamena, najćešće belog, a takvih i danas ima i širom Španije. Sa industrijalizacijom dolazi do velikih promena u načinu izgradnje mostova, a razvoj železnice je zahtevao da konstrukcije budu jake i izdržljive. Beli mermerni lukovi zamenjeni su gvozdenim. Prvi most od gvožđa postavljen je u Engleskoj 1779. godine u mestu Severn. Sada je trebalo više pažnje obratiti na sigurnost i bezbednost mosta, a manje na njegov izgled što konstruktore nije oslobađalo obaveze da građevina i po svom izgledu mora zapasti za oko putniku namerniku. Sa usavršavanjem čelika počinju se graditi lančani mostovi ( lančani most na Dunavu između Pešte i Budima ) i mostovi od čeličnih kablova. Za izgradnju mostova u 20. veku bio je odlučujući armirani beton.
Kad su u pitanju mostovi preko kojih su išli vozovi, oni su uvek bili gvozdeni. I naš kraj, poznat po prugama uzanog koloseka koje su vodile na sve strane, ima nekoliko takvih. Za Lajkovčane su važna dva i to oba na Kolubari. Jedan je na pruzi Lajkovac –Čačak, a drugi je na Belom Brodu na pruzi Lajkovac – Aranđelovac. Oba mosta su lepa i kvalitetna, u svoje vreme održavani i bezbedni. Preko mosta na Belom Brodu išao je i drugi saobraćaj, pa i pešaci. Kad se naiđe na spuštenu rampu ( a rampa je postojala jer su preko mosta išli i put i pruga ) svi stoje i strpljivo čekaju da prođe Njegovo veličanstvo – Ćira. Ako je ložač malo vredniji, kad se „mašina“ nađe na mostu, mašinovođa pusti paru i ceo most nestane u jednom velikom oblaku, a onda ta garava lepotica polako izranja kao Venera iz morske pene, jer voz već ide lagano zbog zaustavljanja na pristaništu. Da li je iko ko se tu našao ostao ravnodušan pred tolikom lepotom? Preko mosta na pruzi od Lajkovca prema Čačku prelazili su samo vozovi. Međutim ako bi se neki pešak usudio da baš tu pređe Kolubaru, morao je dobro da oslušne nailazili s koje strane voz, pa tek onda da se uputi preko mosta i to što brže može, jer ako ga voz tu zatekne, može se spašavati samo skakanjem u reku, a to nije bilo nimalo srećno rešenje.
I tako mostovi postoje od pradavnih vremena, spajaju predele i ljude, prošla vremena sa sadašnjim i budućim. Na njima su se nove ljubavi rađale, na njima se radovalo i tugovalo, pesme su ih opevale, preko njih se i u rat odlazilo i neodvojivi su deo ljudskih života. Na našoj fotografiji vreme kao da je stalo. Ta uglačana i napirlitana lepotica je zastala na gvozdenom mostu koji spaja obale neke presahle reke možda da osmotri dvoje zaljubljenih koji dole ispod, na travi, uživaju u svojoj sreći ne obraćajući pažnju na svet oko sebe. Dovoljni su jedno drugom, bar u tom trenutku. Možda će ih ta „garavuša“ povući sa sobom na drugu stranu reke, u neki novi, bolji i lepši svet – sa tim osmesima na licu za koje ni oni ne znaju koliko će trajati.

________Slika

Povratak na “Priče sa uskog koloseka”

Ko je na vezi

Korisnika pregleda ovaj forum: Nema registrovanih korisnika i 2 gosta