.
OSNIVAČI LAJKOVCA
Pruga Zabrežje – Lajkovac – Valjevo je predata u saobraćaj 14. septembra 1908. godine. Naslućujući da će Lajkovac ubrzo postati važna raskrsnica, ljudi istančanog trgovačkog sluha – osnivači buduće varošice su pokupovali placeve u neposrednoj blizni železničke stanice. To su Nikola Jovanović Aćevac, trgovac iz Valjeva; Pavle Dušić Šiljagovac; udovica Krista Buljugić i Avram Milovanović iz sela Lajkovca.
Nikola Jovanović Aćevac
Rodonačelnik tešnjarske porodice Aćevac je Nikola Jovanović, iz Leskovica, dvadesetak kilometara udaljenih od Valjeva, idući ka Mravinjcima, starim užičkim putem. Jovanovići su od roda Božića, koji slave Sv. Jovana. Inače, Božići su se doselili u Leskovice posle Kočine Krajine, pre Prvog Srpskog Ustanka, iz Prijevoraca u Starom Vlahu.
Nikola Jovanović je sin Aćimov, pa su još u Leskovicama svi dobili nadimak Aćevci, kako su bili poznati kasnije. Nikola je došao u Valjevo šezdesetih godina devetnaestog veka, završio trgovinu i otvorio sopstvenu trgovinu poljoprivrednim proizvodima. Ubrzo je počeo da izvozi robu, jedno vreme preko beogradskih trgovaca na veliko, a kada je stekao poznanastva u inostranim poslovnim krugovima, izvoz je vršio sam. Pored ranije poznatih prizvoda: pšenice, kukuruza, zobi, suvih šljiva itd. Nikola je osetio da se para može zaraditi i na artiklima kakvi su suve pečurke, lekovito bilje, a naročito suva koža. Radeći tako zaradio je velike pare, pa je mogao da sazida u to vreme najveću i najluksuzniju kuću u Valjevu. A nameštaj za novu kuću uglavnom je kupovao u inostranstvu: u Beču, Budimpešti i ostalim evropskim metropolama.
Pored kuće Aćevac je imao i etivažu za etiviranje suvih šljiva. Uz kuću je sazidan veliki magacin sa spratom za smeštaj robe. Aćevac je imao magacin i kafanu u Lajkovcu, a u Zabrežju veliki magacin. U taj magacin smeštana je roba za izvoz čekajući kad će doći lađa da je tovari. U magacin u Zabrežju je smeštana roba koja je dolazila iz evropskih trgovačkih i proizvodnih centara za potrebe Aćevčeve firme, ali i za potrebe drugih trgovaca i zanatlija u Valjevu i drugim mestima.
U Lajkovcu je Aćevac kupio veliki plac preko puta železničke stanice. Tu, gde je sada železnička ambulanta, sušene su šljive i pečena rakija, a na drugom delu placa je izgradio drugu zgradu – hotel 1909. godine. Iznad nje, u dvorištu, veliki magacin. Taj hotel, “ Aćevčevu” kafanu, vlasnik je povremeno izdavao u zakup. Hotel – kafanu držao je jedno vreme Sveta Antonović. Posle drugog svestskog rata nacionalizovana kafana nastavila je da radi pod imenom “ 17. septembar”, da bi 1971. godine bila srušena i na tom mestu je izgrađen savremeni hotel “Lajkovac”.
Zbog izuzetno povoljne lokacije, kafana je uvek imala gostiju, a naročito je dobro radila u dane kada su železničari primali plate. Tada su bivale i nezaboravne lumperajke do zore.
Koliko je Nikola Jovanović Aćevac bio bogat, najbolje se vidi iz slučaja otmice njegovog rođenog brata od strane hajduka. Oni su mu brata odveli u šumu i poslali nekoga od rodbine za Valjevo da donese 1000 dukata. Nikola se nije dvoumio. Poslao je ovu sumu, sutradan, po odvođenju brata i hajduci su ga pustili.
Nikola i Savka Jovanović su imali sinove: Aćima, Mihaila, Dragana i Aleksandra koji je umro mlad.
Trgovac Aćim je bio oženjen Stanislavom iz poznate trgovačke kuće Hadži Pavlović iz Soko Banje. Sa njom je imao sinove Nikolu, rođenog 1920. godine, Dimitrija Mišulu, rođenog 1924. godine i kćerku Radmilu rođenu 1915. godine.
Aćim je umro 6. aprila 1943. godine; Dimitrije je poginuo u Sremu 4. decembra 1944. godine; Nikola je umro 12. marta 1945. godine od posledica ranjavanja na Sremskom frontu.
Trgovac Mihailo je poginuo 6. decembra 1944. godine u zarobljeničkom logoru u Osnabriku, u Nemačkoj, prilikom bombardovanja engleske avijacije. Bio je oženjen Radom, rođenom Mladenovčankom, sa kojom je imao dve kćerke Živanu i Olgu.
Sin Nikole Aćevc, Dragan, je bio oženjen sa Teodorom – Todom, kćerkom poznatog valjevskog hotelijera Drage Sekulića. Sa njom u braku nije imao dece. Ona i on rano su umrli.
Nikola Aćevac je imao i kćerku Dragu koja se mlada udala ali taj brak nije dugo trajao.
Pavle Dušić – Šiljagovac
U centru Jabučja, krajem XIX veka imao je imanje Svetozar Paunović zvani Bata. Godine 1895. dođe Pavle Dušić, rodom iz Kolašina, sa ženom Milicom i kupi od Paunovića njivu od oko 20 ari trouglastog oblika – šiljak. Pavle to iskrči i napravi malo kuće – barake. U toj kafanici je prodavao piće i duvan. Bio je sposoban, a žena još sposobnija, da privuče mušterije. Tu su se okupljali svi viđeniji ljudi, školska, opštinska i crkvena vlastela. Kada se tu društvo okupljalo na kafu i hladnu rakiju, govorilo se “ idemo u šiljak “, a Vićentije Bajić kao predsednik opštine i najčešći posetilac prozove to mesto Šiljagovac. Tako i Pavle dobije nadimak Šiljagovac.
Pavle Dušić nije dugo ostao u Šiljagovcu. Kada je 1908. godine proradila pruga Zabrežje – Valjevo, Pavle ode i kupi plac do Aćevčevog hotela u Lajkovcu gde podiže kuću 1909. godine, a imanje u Šiljagovcu proda popu Žarku Trifunoviću.
Dolaskom u Lajkovac Pavle najpre sagradi baraku, dućan, a zatim prizemnu
zgradu – kafanu, koju su u vreeme korejskog rata gosti prozvali “Koreja”, zbog čestih tuča u njoj. Pavlovi sinovi su se odselili iz Lajkovca ali na očevini je ostao sin Živorad koga su takođe zvali Šiljagovac. Pre Drugog Svetskog Rata je kafanu držao jedno vreme u zakupu kafedžija Milorad Aćimović.
Živorad je imao kćerku Desanku Dušić koja se uda za sina Vladete i Andrijane Jolić, Uglješu , ” Ćiru”, Jovanovića. S njim ima sina Miška i kćerku Snežanu.
Krista Buljugić
Udovica Krista Buljugić se zaposlila kao kuvarica u drumskoj kafani braće Ivanović iz Sela Lajkovca koja je prerasla u menzu za graditelje pruge. Napravila je kuću nedaleko od kuće Pavla Šiljagovca; zgrada je srušena krajem osamdestih godina dvadestog veka. Krista je imala kćerku i sina. Njen sin Draga je radio kao činovnik u ložionici,a kasnije i kao opštinski pisar. Njegove kćerke Nadežda,Mirjana i Vera ne žive u Lajkovcu.
Avram Milovanović
Meštanin Avram Milovanović sa suprugom Dragom na svom imanju, kraj današnje pijace, sagradio je kuću u kojoj mu je odrasla kćerka jedinica Darinka. Njoj je u kuću došao Božidar Petrović iz Klanice. Avram se prvo zaposlio na železnici. Između ratova se bavio trgovinom, najviše izvozom sira i ćurećeg mesa. Njegova kćerka Draga i Božidar Petrović su imali kćer Nadeždu, učiteljicu i sina Slobodana –Kiću. Slobodan, poznati Lajkovčanin radio amater, je sa suprugom Radenkom rodio Gorana koji živi u Lajkovcu sa ženom i sinom.
.