Moja lutanja prugama

[Stanley]

Vukovo Selo 1. aprila 2018.

Pruga Savski Marof - Kumrovec - državna granica je sve manje pruga i sve više šikara, ali službeno još postoji u mreži HŽ Infrastrukture. Dakle nije upokojena, a ka'će ne znamo.
Jučer sam bio na uskršnjem ručku kod prijatelja u Harmici i nakon prežderavanja odlučio sam probavu pospješiti šetnjom do nekadašnje željezničke stanice Vukovo Selo. Slikama komentar nije potreban.

[Stanley]

Vožnja muzejskim vlakom Ljubljana - Verd 14. aprila 2018.

U subotu 14. aprila 2018. bio sam s trojicom zagrebačkih prijatelja na vožnji muzejskim vlakom Slovenskih željeznica od Ljubljane do stanice Verd na pruzi Ljubljana - Sežana. Vlak je vukla parna lokomotiva SŽ 33-037, a prevozio je sudionike 39. tradicionalnog planinarskog pohoda ''Štampetov most'' koji se održava u sjećanje na opći štrajk željezničara kraljevine SHS 15. travnja 1920. godine.
Ovo mi je bila već četvrta vožnja muzejskim vlakom SŽ s parnom vučom, a ugođaj je uvijek jedinstven i neponovljiv. Usput smo iskoristili priliku prošetati Ljubljanom i popeti se uspinjačom na Ljubljanski grad, odakle se prostire prekrasan vidik na grad i Kamniške Alpe.

Vlak u stanici Ljubljana spreman za polazak:





Lokomotiva 33-037 je svečano ukrašena:



Zagrebačka ekipa ispred poštanskog vagona kojim ćemo putovati:



Krećemo:

[Stanley]

Vlak je bio prepun planinara i izletnika, a ovi su se ukrcali u Borovnici:



Između Borovnice i Verda:



Dolazak u Verd:

[Stanley]

Planinari su otišli na svoj pohod od 22 km pješačenja, a mi smo čekali povratak vlaka u Ljubljanu:



Podsjećanje na djetinjstvo i mladost:



Lokomotiva se premješta na drugi kraj garniture:





Spremni smo za povratak:

[Stanley]

Tri sličice sa povratne vožnje:







Stigli smo u Ljubljanu:



Pozdrav staroj dami, vidimo se mi opet:

[Stanley]

I za kraj nekoliko sličica iz Ljubljane, a ovo je Prešernov trg i Tromostovje:



Pogled iz uspinjače:



Ljubljanski grad:



Pogled na središte Ljubljane i Kamniške Alpe:



Zmajski most:

[Stanley]

Mrzlo Polje 28. aprila 2018.

Kada netko ima railfanovskog crva u leđnom nastavku nije mu teško otisnuti se i do lokacija koje bi mnogi smatrali bizarnim. Jedna od takvih je Mrzlo Polje, stanica na pruzi Zagreb - Rijeka između Karlovca i Duge Rese. Puno puta sam se provezao vlakom kroz nju, uglavnom sa 70-80 km/h a nagibnim vlakom i brže. Upadala mi je u oči kao stanica u zavoju u kojem je prvi kolosijek ujedno i prolazni - i to je sve.

Najprije osvrt na prvo prijevozno sredstvo - zar je moguće da OVO povezuje Zagreb i Rijeku? Srećom je pošarani Mađar vozio samo do Karlovca jer su zbog radova na pruzi između Karlovca i Zvečaja vozili autobusi.:



Drugo prijevozno sredstvo - vlak broj 4000 u prolazu kroz Karlovac:



Vozač i kondukter su promašili predviđeno stajalište autobusa i iskrcali me u ovoj pustopljini:



Stanica zapravo nalazi u karlovačkom naselju Švarča:



Nekoliko sličica iz stanice Mrzlo Polje:

[Stanley]

[Stanley]

Neposredno uz stanicu teče rijeka Mrežnica, a kraška ljepotica vrijedi više od jedne fotografije:





I za kraj privremeno stajalište za povratak:

[Stanley]

Zvečaj 31. maja 2018.

Jučer sam malo procunjao po kolodvoru Zvečaj i okolici pa stavljam nekoliko impresija.

Lokomotiva vlaka 4000 Zagreb - Rijeka na Glavnom kolodvoru u Zagrebu:



Zgrada stanice Zvečaj:



U stanici je čekao na križanje teretnjak s cisternama i odmah je krenuo. Zvečaj inače ima najveću dopuštenu duljinu vlakova od svih stanica na Riječkoj pruzi:



Ode i moj za Ogulin, Moravice, Delnice i Rijeku:



Stanica je zmijolika pa ima ponavljač predsignaliziranja: