priče iz starih dokumenata
Poslato: 31 Maj 2017, 19:56
Posle dugo vremena počeo sam da ponovo pregledam i sređujem svoju brojnu dokumentaciju o uskom koloseku. Među tim dokumentima nađe se uvek neka zanimljiva priča, ili neki inetresantan detalj o životu uzanih pruga. Da bih bar nešto od toga podelio sa vama otvorio sam ovu temu.
Počeću, bez posebnog razloga, to je samo bilo prvo na gomili, sa dokumentima sa kraja života uzanih pruga. Ovaj dokument iz 1972. mi je odmah zapao za oko čim sam ga video u arhivi - High speed Ćira! Ovaj dokument je važan jer je 63 km/h, bar za sada, najviša dokumentovana brzina na YU koloseku 0,76 m u redovnom saobraćaju. Prema knjižicama reda vožnje pre rata je to bilo 60 km/h između Beograda i Obrenovca a posle rata 55 km/h oko Huma. Veće brzine su na Ćiri postizane samo na probnim vožnjama.
Svakako je dosta verovatno da je neki mašinovođa u trenutku inspiracije "prešišao" i ovu brzinu, ali o tome nema traga, pa je ovo za sada rekord.
Meni su ovde dve stvari veoma interesantne. Prva da je prekoračio brzinu više nego duplo na ne tako kratkoj relaciji ali da se ništa loše nije desilo. To se otkrilo tek pregledom brzinomerne trake. Iako ne treba donositi zaključke olako, ovo ide u prilog tvrdnjama nekih stručnjaka iz tog vremena da su brzine na Ćiri bili dosta niže od onih koje su realno bile moguće. Prosto niko nije hteo da ih boli glava i da brine previše, pa su brzine određivane dosta restriktivno. Za brzinu prevoza i kvalitet usluge niko nije bio lično odgovoran pa mnogi nisu hteli da lupaju glavu oko toga, ionako je sve gubitke pokrivala država a 30 km/h je "što je sigurno, sigurno je". Još da nije bilo autobusa i kamiona da pokvare tu računicu sve bi bilo u redu. Postoje indicije da i danas na železnici mnogi primenuju ovu logiku, ali to nije za ovu temu.
Druga meni interesantna stvar je da je mašinovođa za ovako veliki prekršaj kažnjen samo "Javnom opomenom" ali da se on žalio i na takvu kaznu. Izgleda da je tada javna opomena, koja se objavljivala u novinama smatrana veoma ozbiljnom kaznom i da je železničarima bilo stalo do svoje reputacije. Da li bi to bilo shvaćeno tako i danas - takođe nije za ovu temu.
Počeću, bez posebnog razloga, to je samo bilo prvo na gomili, sa dokumentima sa kraja života uzanih pruga. Ovaj dokument iz 1972. mi je odmah zapao za oko čim sam ga video u arhivi - High speed Ćira! Ovaj dokument je važan jer je 63 km/h, bar za sada, najviša dokumentovana brzina na YU koloseku 0,76 m u redovnom saobraćaju. Prema knjižicama reda vožnje pre rata je to bilo 60 km/h između Beograda i Obrenovca a posle rata 55 km/h oko Huma. Veće brzine su na Ćiri postizane samo na probnim vožnjama.
Svakako je dosta verovatno da je neki mašinovođa u trenutku inspiracije "prešišao" i ovu brzinu, ali o tome nema traga, pa je ovo za sada rekord.
Meni su ovde dve stvari veoma interesantne. Prva da je prekoračio brzinu više nego duplo na ne tako kratkoj relaciji ali da se ništa loše nije desilo. To se otkrilo tek pregledom brzinomerne trake. Iako ne treba donositi zaključke olako, ovo ide u prilog tvrdnjama nekih stručnjaka iz tog vremena da su brzine na Ćiri bili dosta niže od onih koje su realno bile moguće. Prosto niko nije hteo da ih boli glava i da brine previše, pa su brzine određivane dosta restriktivno. Za brzinu prevoza i kvalitet usluge niko nije bio lično odgovoran pa mnogi nisu hteli da lupaju glavu oko toga, ionako je sve gubitke pokrivala država a 30 km/h je "što je sigurno, sigurno je". Još da nije bilo autobusa i kamiona da pokvare tu računicu sve bi bilo u redu. Postoje indicije da i danas na železnici mnogi primenuju ovu logiku, ali to nije za ovu temu.
Druga meni interesantna stvar je da je mašinovođa za ovako veliki prekršaj kažnjen samo "Javnom opomenom" ali da se on žalio i na takvu kaznu. Izgleda da je tada javna opomena, koja se objavljivala u novinama smatrana veoma ozbiljnom kaznom i da je železničarima bilo stalo do svoje reputacije. Da li bi to bilo shvaćeno tako i danas - takođe nije za ovu temu.