Pruga Sukovo(Belo Polje) - Rakita - Srpska "Istočna" pruga
Poslato: 27 Okt 2013, 16:54
Gledajući film „Rudareva sreća“ verujem da ova pruga zaslužuje da se o njoj nešto više kaže.
N. Govedarević u svojoj knjizi „Privatne pruge uzanog koloseka u Srbiji“ kaže:
„Na osnovu izuzuzetno povoljnih analiza o količinama i kvalitetu pronađenog uglja, Eskontna banka Beograd je osnovala akcionarsko društvo „Jerma A.D.“ za izgradnju i eskploataciju rudnika kamenog uglja u području sela Rakite, srez lužnički, okrug pirotski.
Poseban problem bio je transport uglja od Rakite do državnih železnica. Najbliža železnička stanica bila je Sukovo, na pruzi od Pirota prema tadašnjem Caribrodu. U to vreme uglavnom se za prevoz koristila železnica.
Od Sukova do Rakite trebalo je probiti prugu kroz do tada nepristupačne i divlje predele u klisurama reke Jerme i Rakite. Istovremeno je od Sukova do Rakite trebalo savladati visinsku razliku od 445 metara.
Odabrana je i projektovana dekoviljska pruga širine koloseka 600 mm. Ove pruge se grade lako i brzo, lako se prilagođavaju terenu, podnose velike nagibe kao i krivine malog poluprečnika (do 20 metara), a uz to prevoznim kapacitetetom zadovoljava prognozirane maksimalne potrebe rudnika.
Teren za probijanje pruge bio je izuzetno težak. Moglo se ići samo dolinom reke Jerme i Rakite. Jerma izvire u Znepolju, na razvođu planina Vlasine i Krvavog Kamika, a kod sela Strezimirovca prelazi u Bugarsku gde kod gradić Trn probija svoj prvi Kanjoj – Trnsko ždrelo. Jerma zatim kod sela Petačinci prelazi u Srbiju. Kod Zvonačke Banje u Jermu se uliva Rakitska reka. Nizvodno od Zvonačke banje Jerma ulazi u svoj drugi kanjon Odorovačko ždrelo. Kod manastira Sv. Jovana (Poganovo) reka se razlije i umiri, a potom ulazi u Vlašku klisuru sa kanjonom Vlaško ždrelo. Kod slikovitog planinskog sela Vlasi, Jerma napušta klisuru, umiri se a zatim nedaleko od Sukova, kod sela Gradište, uliva u Nišavu. Kanjoni reke Jerme spadaju u najživopisnije i najlepše kanjone u našoj zemlji. Ukupna dužina reke Jerme je 74 kilometra.
Kroz ove klisure i kanjone bilo je izuzetno teško izgraditi običnu stazu za pešake, a kamoli prugu. Između okomitih, skoro vertikalnih masiva Mamulja i Todorinog kamika u Vlaškom ždrelu širina kanjona jedva da je deset metara. Sve su to bili divlji predeli, gotovo izolavani od ostalog sveta, čiji su siromašni stanovnici uglavnom živeli od pečalbe.
Radovi na trasiranju i izgradnji pruge počeli su 1925. godine. Dužina trase od železničke stanice Sukovo(Belo Polje) do stanice u selu Rakita iznosila je 27 kilometara. Na trasi pruge probijeno je 14 tunela, izgrađeno više vijadukata od kojih je najveći bio na Berinjskoj reci kod sela Zvonce, podignuto je nekoliko mostova preko reke Jerme i njenih pritoka i prosečene tri, do tada neprohodne klisure, sa svojim kanjonima. Posebno su bili atraktivni delovi pruge kroz kanjone, sa puno kratkih tunela i useka. Ukupno je bilo položeno 33 kilometra koloseka, a izgradnja pruge koštala je 22 miliona dinara.
Domicilna stanica bila je u Sukovu gde je bilo i sedište direkcije železnica „Jeram A.D.“, ložionica, pošta, magacini, restoran i stambene zgrade za saobraćajno i ložioničko osoblje. Nešto kasnije, 1930. godine, izgrađen je veliki objekat za briketiranje uglja. U Sukovu je ispred ložionice bila izgrađena i pretovarna rampa za pretovar uglja iz rudarskih vagona u vagone državnih železnica.
Ložionica u Sukovu imala je dva koloseka sa servisnim kanalima i opremom za održavanje i popravku lokomotiva i vagona. U ložionici je radilo petnaestak radnika.
Duž pruge izgrađeno je sedam železnički stanica – Sukovo(Belo Polje), Vlasi, Manastir Sv. Jovan, Trnski Odorovci, Zvonačka Banja, Zvonce i Rakita. Stanica Belo Polje i Rakita imale su po tri koloseka, a ostale po dva.
U Vučjem Delu(Vražjoj Crkvi) i Kozarniku izgrađene su čitave rudarske kolonije – stanovi za rudare, restorani, magacini, radionice, upravne zgrade.“
Na slici polazna stanice Belo Polje na ovoj pruzi. Na spratu je bila direkcija železnica ove rudarske pruge. Vid se tri uzana koloseka kao i jedan normalni.
http://wwww.google.com
N. Govedarević u svojoj knjizi „Privatne pruge uzanog koloseka u Srbiji“ kaže:
„Na osnovu izuzuzetno povoljnih analiza o količinama i kvalitetu pronađenog uglja, Eskontna banka Beograd je osnovala akcionarsko društvo „Jerma A.D.“ za izgradnju i eskploataciju rudnika kamenog uglja u području sela Rakite, srez lužnički, okrug pirotski.
Poseban problem bio je transport uglja od Rakite do državnih železnica. Najbliža železnička stanica bila je Sukovo, na pruzi od Pirota prema tadašnjem Caribrodu. U to vreme uglavnom se za prevoz koristila železnica.
Od Sukova do Rakite trebalo je probiti prugu kroz do tada nepristupačne i divlje predele u klisurama reke Jerme i Rakite. Istovremeno je od Sukova do Rakite trebalo savladati visinsku razliku od 445 metara.
Odabrana je i projektovana dekoviljska pruga širine koloseka 600 mm. Ove pruge se grade lako i brzo, lako se prilagođavaju terenu, podnose velike nagibe kao i krivine malog poluprečnika (do 20 metara), a uz to prevoznim kapacitetetom zadovoljava prognozirane maksimalne potrebe rudnika.
Teren za probijanje pruge bio je izuzetno težak. Moglo se ići samo dolinom reke Jerme i Rakite. Jerma izvire u Znepolju, na razvođu planina Vlasine i Krvavog Kamika, a kod sela Strezimirovca prelazi u Bugarsku gde kod gradić Trn probija svoj prvi Kanjoj – Trnsko ždrelo. Jerma zatim kod sela Petačinci prelazi u Srbiju. Kod Zvonačke Banje u Jermu se uliva Rakitska reka. Nizvodno od Zvonačke banje Jerma ulazi u svoj drugi kanjon Odorovačko ždrelo. Kod manastira Sv. Jovana (Poganovo) reka se razlije i umiri, a potom ulazi u Vlašku klisuru sa kanjonom Vlaško ždrelo. Kod slikovitog planinskog sela Vlasi, Jerma napušta klisuru, umiri se a zatim nedaleko od Sukova, kod sela Gradište, uliva u Nišavu. Kanjoni reke Jerme spadaju u najživopisnije i najlepše kanjone u našoj zemlji. Ukupna dužina reke Jerme je 74 kilometra.
Kroz ove klisure i kanjone bilo je izuzetno teško izgraditi običnu stazu za pešake, a kamoli prugu. Između okomitih, skoro vertikalnih masiva Mamulja i Todorinog kamika u Vlaškom ždrelu širina kanjona jedva da je deset metara. Sve su to bili divlji predeli, gotovo izolavani od ostalog sveta, čiji su siromašni stanovnici uglavnom živeli od pečalbe.
Radovi na trasiranju i izgradnji pruge počeli su 1925. godine. Dužina trase od železničke stanice Sukovo(Belo Polje) do stanice u selu Rakita iznosila je 27 kilometara. Na trasi pruge probijeno je 14 tunela, izgrađeno više vijadukata od kojih je najveći bio na Berinjskoj reci kod sela Zvonce, podignuto je nekoliko mostova preko reke Jerme i njenih pritoka i prosečene tri, do tada neprohodne klisure, sa svojim kanjonima. Posebno su bili atraktivni delovi pruge kroz kanjone, sa puno kratkih tunela i useka. Ukupno je bilo položeno 33 kilometra koloseka, a izgradnja pruge koštala je 22 miliona dinara.
Domicilna stanica bila je u Sukovu gde je bilo i sedište direkcije železnica „Jeram A.D.“, ložionica, pošta, magacini, restoran i stambene zgrade za saobraćajno i ložioničko osoblje. Nešto kasnije, 1930. godine, izgrađen je veliki objekat za briketiranje uglja. U Sukovu je ispred ložionice bila izgrađena i pretovarna rampa za pretovar uglja iz rudarskih vagona u vagone državnih železnica.
Ložionica u Sukovu imala je dva koloseka sa servisnim kanalima i opremom za održavanje i popravku lokomotiva i vagona. U ložionici je radilo petnaestak radnika.
Duž pruge izgrađeno je sedam železnički stanica – Sukovo(Belo Polje), Vlasi, Manastir Sv. Jovan, Trnski Odorovci, Zvonačka Banja, Zvonce i Rakita. Stanica Belo Polje i Rakita imale su po tri koloseka, a ostale po dva.
U Vučjem Delu(Vražjoj Crkvi) i Kozarniku izgrađene su čitave rudarske kolonije – stanovi za rudare, restorani, magacini, radionice, upravne zgrade.“
Na slici polazna stanice Belo Polje na ovoj pruzi. Na spratu je bila direkcija železnica ove rudarske pruge. Vid se tri uzana koloseka kao i jedan normalni.
http://wwww.google.com