Re: Lokomotive serije JŽ 79
Poslato: 17 Sep 2017, 00:37
Obećao sam nešto napisati o ovoj seriji lokomotive pa da počnem.
Za početak o bilježavanju ove lokomotive gdje se ne može se preskočiti i ostale serije lokomotiva. Kao što se iz prethodnih postova vidi lokomotiva je njemački proizvod, bolje reći u to vrijeme pruski. Negdje na prjelazu iz 19 u 20 stoljeće prišlo se novom obilježavanju lokomotiva. Tako su lokomotive za brze vlakove dobile oznaku "S" (schnell/brzo). Lokomotive za putničke vlakove su dobile oznaku "P" (Passagier/putnički). Teretne lokomotive su dobile oznaku "G" (Gewicht/težina). Ovo prethodno nabrojano se odnosilo za parne lokomotive sa zasebnim tenderom. Lokomotive koje su na sebi imale spremnik za uglja su dobile oznaku "T" (Tenderlok). Osim slovne oznake serije lokomotive su dobile i brojčanu oznaku. Tako su parne lokomotive na zasićenu paru dobivale neparni broj dok je ista serija lokomotiva na pregrijanu paru dobivale parni broj. Kod ove naše lokomotive SLV/JDŽ 79 serije pruskih oznaka T 13 je bio izuzetak. Lokomotive na zasićenu paru su imale oznaku T 13 dok je na pregrijanu paru to bilo T 13,1. U periodu građenja početkom 20 stoljeća dosta je bilo otpora proizvodnji lokomotiva na pregrijanu paru na pruskim željeznicama iako su se pokazale puno bolje. Ukoliko se inzistiralo na proizvodnji lokomotiva na pregrijanu paru uprava željeznice je obično tražila da to bude negdje 50:50 % zasićena/pregrijana. To je meni malo čudno jer je proizvodnja lokomotive T 13 počela 1910. Prve naše uskotračne lokomotive serije 83 već su 1909. (8 lokomotiva) napravljene na pregrijanu paru. Kod serije T 13 ili bolje reći T 13,1 prve lokomotive na pregrijanu paru su napravljene tek 1921. a prestale su već 1924. Što još napisati o ovim lokomotivama? Poznate su bile po nadimku Union. Zašto Union? Jer je izvorno konstruirana u ljevaonici i tvornici lokomotiva „Union Werke“ u Koenigsbergu (danas Kaliningrad) i najviše ih je napravljeno tamo. Osim što je služila kao teretna lokomotiva i teška manevarka dugo je služila i u prigradskom prometu (S-Bahn) Berlina, negdje skoro do kraja dvadesetih godina do elektrifikacije. Malo je i ovo čudno jer V max lokomotive bio samo 45 km/h. U periodu od 1910. do 1921. za željeznice Pruske i Hassena je napravljeno 562 i za Carske željeznice Elsass Lothringen 60 lokomotiva T 13. 1921-1922 tvornica Union pravi 9 lokomotiva T 13,1 za pruske željeznice s oznakama Koenigsberg 7905-7913. Godine 1921. tvornica Hanomag je napravila 4 lokomotive T 13,1. Tvornica Krauss je 1923 isporučila 5 lokomotiva T 13,1. U tvornici Henschel je 1924. napravljena posljednja lokomotivu T 13,1. Bio je to samo 1 primjerak za željeznicu BLE (Braunsshweigische Landeseisenbahn) koja se razlikovala od svih ostalih lokomotiva T 13/T 13,1. Dok su sve lokomotive T 13/T 13,1 imale promjer kotača 1250mm ova zadnja je imala promjer 1100mm. Ukupno je na pregrijanu paru napravljeno samo 19 lokomotiva.
Za početak o bilježavanju ove lokomotive gdje se ne može se preskočiti i ostale serije lokomotiva. Kao što se iz prethodnih postova vidi lokomotiva je njemački proizvod, bolje reći u to vrijeme pruski. Negdje na prjelazu iz 19 u 20 stoljeće prišlo se novom obilježavanju lokomotiva. Tako su lokomotive za brze vlakove dobile oznaku "S" (schnell/brzo). Lokomotive za putničke vlakove su dobile oznaku "P" (Passagier/putnički). Teretne lokomotive su dobile oznaku "G" (Gewicht/težina). Ovo prethodno nabrojano se odnosilo za parne lokomotive sa zasebnim tenderom. Lokomotive koje su na sebi imale spremnik za uglja su dobile oznaku "T" (Tenderlok). Osim slovne oznake serije lokomotive su dobile i brojčanu oznaku. Tako su parne lokomotive na zasićenu paru dobivale neparni broj dok je ista serija lokomotiva na pregrijanu paru dobivale parni broj. Kod ove naše lokomotive SLV/JDŽ 79 serije pruskih oznaka T 13 je bio izuzetak. Lokomotive na zasićenu paru su imale oznaku T 13 dok je na pregrijanu paru to bilo T 13,1. U periodu građenja početkom 20 stoljeća dosta je bilo otpora proizvodnji lokomotiva na pregrijanu paru na pruskim željeznicama iako su se pokazale puno bolje. Ukoliko se inzistiralo na proizvodnji lokomotiva na pregrijanu paru uprava željeznice je obično tražila da to bude negdje 50:50 % zasićena/pregrijana. To je meni malo čudno jer je proizvodnja lokomotive T 13 počela 1910. Prve naše uskotračne lokomotive serije 83 već su 1909. (8 lokomotiva) napravljene na pregrijanu paru. Kod serije T 13 ili bolje reći T 13,1 prve lokomotive na pregrijanu paru su napravljene tek 1921. a prestale su već 1924. Što još napisati o ovim lokomotivama? Poznate su bile po nadimku Union. Zašto Union? Jer je izvorno konstruirana u ljevaonici i tvornici lokomotiva „Union Werke“ u Koenigsbergu (danas Kaliningrad) i najviše ih je napravljeno tamo. Osim što je služila kao teretna lokomotiva i teška manevarka dugo je služila i u prigradskom prometu (S-Bahn) Berlina, negdje skoro do kraja dvadesetih godina do elektrifikacije. Malo je i ovo čudno jer V max lokomotive bio samo 45 km/h. U periodu od 1910. do 1921. za željeznice Pruske i Hassena je napravljeno 562 i za Carske željeznice Elsass Lothringen 60 lokomotiva T 13. 1921-1922 tvornica Union pravi 9 lokomotiva T 13,1 za pruske željeznice s oznakama Koenigsberg 7905-7913. Godine 1921. tvornica Hanomag je napravila 4 lokomotive T 13,1. Tvornica Krauss je 1923 isporučila 5 lokomotiva T 13,1. U tvornici Henschel je 1924. napravljena posljednja lokomotivu T 13,1. Bio je to samo 1 primjerak za željeznicu BLE (Braunsshweigische Landeseisenbahn) koja se razlikovala od svih ostalih lokomotiva T 13/T 13,1. Dok su sve lokomotive T 13/T 13,1 imale promjer kotača 1250mm ova zadnja je imala promjer 1100mm. Ukupno je na pregrijanu paru napravljeno samo 19 lokomotiva.