Lajkovac jesen 1941. godine

Zanimljive priče sa motivima uskog koloseka

Urednik: mitra

Pošalji Odgovor
mitra
Desetar pruge
Poruke: 20
Pridružen: 30 Mar 2012, 12:41
Kontakt:

Lajkovac jesen 1941. godine

Poruka od mitra »

PUT PUTUJEM...

Evo nama naše Srbije – rat, vojnici, seljaci, deca, crnoberzijanci, vagoni voza kao drveni sanduci i putnici što u vozu, što na krovu vagona. Na fotografiji ne vidimo da li je za vagone prikačena lokomotiva, ali vidimo jednu koja nadire odnekud, ili je to, možda, cela kompozicija voza. Ako ovi vagoni nemaju lokomotivu i niko ne zna kad će je dobiti, putnici će se dobro načekati dok se ne krene na neku stranu. Jedno je sigurno, niko neće odustati. Bez neke žustrine železničari obavljaju svoj posao, neprijateljski vojnici kontrolišu situaciju i pripremaju se da putuju na neku stranu ( da su tad bar zauvek otišli iz Srbije), a i naši seljaci imaju tu neka svoja posla. I kad je rat, mora se od nečega živeti. Na ovaj način su svi putovali za sve vreme rata.

Otkako je sveta i veka u ratovima se stradalo, propadalo stanovništvo i države, međutim, uvek je bilo i onih koji su profitirali na tuđoj nesreći. Kako sam slušala i čitala, bar kod nas, bilo je mnogo ljudi koji su u tim ratnim vremenima proizvodili hranu i prodavali je, a siromašnima i bolesnima često poklanjali, ali je u tim strahotama i crna berza cvetala, odnosno preprodaja neophodne prehrambene robe po višestrukim cenama. U Srbiji su, pored te robe, naročito traženi bili so i gas. Trgovati solju i nije bilo rizično, ali sa gasom jeste. Tim gorivom se uglavnom trgovalo nepropisno čim je 1944.godine u vozu u ovom našem kraju došlo do tragedije, jer su se neka burad sa gasom u vagonu zapalila. Tom prilikom je poginuo i jedan stanovnik Sela Lajkovca. Dvoje male dece je ostalo bez oca i majka je morala sama da se bori da ih ishrani i odgaji.

Na priloženoj slici vidimo jednog našeg seljaka koji iz korpe nešto prodaje. Upućeni kažu da su kokice, ali ja nisam sigurna. Šta je da je, bezazleno je, ali to je prilika da se nešto zaradi, a kokice mogu dobro doći tokom putovanja. U ovakvim situacijama kad se ni približno nije znalo koliko će putovanje trajati, putnici su obično nosili dosta hrane. Naš narod ništa nije prepuštao slučaju, pa se u njihovim torbama mogla naći slanina „sapunjara“ bez trunke krtine, dobro osušena, sir u zastrugu ( maloj drvenoj posudi sa poklopcem ), hleb ili proja, a poneko je imao i pečeno pile, tako da su ove kokice dolazile više kao zanimacija. Šta su vojnici raznih vojski jeli tokom ovakvih putovanja, ne znamo. Ali za sve je bilo važno da voz stigne u stanicu i da se nekako „uhvati“ mesto, da li u vagonu ili na krovu tog istog vagona, putnici baš i nisu birali. Bili su spremni na dugo čekanje, samo da stignu gde su naumili. Ako je voz već tu, u stanici, pa mora jednom krenuti.
Prilozi
Lajkovac-jesen-1941.jpg
Lajkovac-jesen-1941.jpg (89.35 KiB) Pregledano 2206 puta

Povratak na “Priče sa uskog koloseka”

Ko je na vezi

Korisnika pregleda ovaj forum: Nema registrovanih korisnika i 3 gosta