Jedan veoma čep tekst o ovoj pruzi autorke Marije Drašković. Prenosim ga u celosti
FOTO: Željeznička stajališta nekad i sad
Mnogih pruga više nema. Neki se sjećaju putovanja čuvenim „Ćirom“, a malo mlađi o tome znaju vrlo malo, iz priča starijih. Pruge na području Crne Gore su dio jedne nezaboravne priče o životu ljudi na ovim prostorima.
Jedna od zaboravljenih pruga je bila i pruga iz pravca Bileće, koja je povezivala Nikšić preko Trebinja i Popovog polja sa Mostarom, Sarajevom i Beogradom.
Železnička stanica Vilusi. Sa foruma wulfy.
Problem oko povezivanja Crne Gore sa prugama Jugoslavije bio je nerješiv dugo godina, zbog nepristupačnog terena, koji je zahtijevao velike investicije i ulaganja. Sredstava nije bilo dovoljno da bi se započeli bilo kakvi radovi.
Pored brojnih ideja i projekata nije dolazilo do pamaka, sve do početka Drugog svjetskog rata. Između dva rata planirana je izgradnja pruge od Ustiprače i Foče preko Tjentišta do Bileće i dalje za Nikšić. Ali do izgradnje nije došlo upravo zbog nepristupačnog terena preko Zelenogore i Tjentišta, tako da su radovi početkom tridesetih godina krenuli potpuno drugom trasom.
Izgradnja pruge Bileća - Nikšić
Izglasano je da se na postojeću prugu Gabela-Trebinje , napravi nastavak preko Bileće do Nikšića. Prvi odsjek od Trebinja do Lastve u dužini od 11,9 kilometara završen je 3. avgusta 1930. godine.
Pruga ka Nikšiću je građena u državnoj režiji na osnovu odluke jugoslovenske vlade od 31. avgusta 1935. godine. Na gradnji pruge tokom dana bilo je angažovano između 1.500 do 2.000 radnika koji su najčešće bili mještani u blizini trasa koje su se gradile.
Pruga je bila širine 0, 76m, kao i mnoge pruge koje su tada funkcionisale. Trasa pruge je prolazila kroz kamenit teren, gdje nije bilo puteva niti izvora vode. Zbog toga su se na svim stanicama gradile cistijerne za vodu, tačnije za kišnicu.
Radovi su tekli sporo i teško. Zbog otežanog terena morali su graditi potporne zidove, nasipe i usijeke. Na toj pruzi je bilo svega sedam tunela, ukupne dužine 962 m. Na pruzi je pored stajališta sagrađeno i šest stanica sa staničnim zgradama, službenim objektima i stanovima za željezničare. To su bile stanice : Petrovići, Vilusi, Podbožur, Trubjela, Stuba i Nikšić.
Stanične zgrade su građene tipski, od veoma kvalitetnog tesanog kamena. Pruga je nezvanično puštena u rad 12. jula 1938. godine na Petrovdan. Kako nije bila u potpunosti završena, radovi na njoj su potrajali još par mjeseci.
Zbog uskog kolosjeka, malog radijusa krivina i nepristupačnih terena, prosječna brzina kretanja voza bila je mala, na pojedinim dionicama svega 30 km/h.
Poslednji voz je prugom Bileća-Nikšić prošao 1976. godine.
Koliki su značaj pojedine pruge imale za život i rad stanovništa u krajevima kroz koje su pruge prolazile, vidjelo se tek nakon njihovog ukidanja. Mnoga mjesta, puna života, su nakon ukidanja pruga gotovo zamrla.
Ljudi su napuštali svoja mjesta i odlazili u gradove u potrazi za boljom perspektivom, gdje je situacija tada izgledala puno optimističnije. Stuba, stajalište u blizini Nikšića, na veoma atraktivnoj lokaciji, nekada puno života, optimizma i radosti, danas je napuštena ruševina.
Stajalište Stuba, današnji izgled.