Pruga uskog koloseka Ćićevac - Sveti Petar
Poslato: 26 Okt 2013, 12:02
N. Govedarević u svojoj knjizi "Pivatne pruge uskog koloseka u Srbiji" piše.
"Kada je SDŽ-a rešila problem snabdevanja ugljem(Senjska pruga) pristupila je rešavanju druge velike stavke u materijalnim troškovima eksploatacije svoje železnice, a to su bili pragovi.
Kvalitetne i bogate hrastove i bukove šume pronađene su na severnim padinama planine Bukovik i Rožanj, istočno od Ćićevca. Od države su zakupljene šume, a u Ćićevcu je 1900. izgrađen Zavod za proizvodnju i impregnaciju pragova. U prvo vreme se drvo za pragove dovozilo sa padina Bukovika volovskom zapregom, sve dok nije izgrađena pruga uzanog koloseka šrirne 760 mm od Zavod do manastira Sveti Petar u Grabovcu. Prugu u dužini od 17,5 kilometara, izgradio je Železnički bataljon srpske vojske. Trasa pruge polazila je od Zavoda za impregnaciju, išla je podnožjem Belog brega, a zatim presecala Jovanovačku reku, severno od sela Pjate prelazila Carigradski drum pa uzvodno uz Jovanovačku reku pored sela Vitoševac i Podgorac dolazila do manastira Sveti Petar u selu Grabovcu. Pruga je puštena u saobraćaj 9.aprila 1901. godine.
Nekoliko godina kasnije, pruga je od manastira Sveti Petar produžena do mesta "Belgijske kuće" na izvorištu Bele reke. Ova dionica, u dužini od oko 4.7 km, predata je u saobraćaj 14. septembra 1907. godine. Ukupna dužina ove šumske pruge iznosila je 22,2 kilometra.
SDŽ-e su 1900. godine od nemačke firme Kraus iz Minhene poručile dve troosovinske parne lokomotive za kolosek 760 mm. Lokomotive sa serijskim brojevima SDŽ No 1401 i SDŽ No 1402, dodeljene su Zavodu za proizvodnju i impregnaciju pragova, za vuču vozova na šumskoj pruzi Ćićevac-Sveti Petar-Bela Reka.
Ova pruga je prestala sa radom 1935. godine zbog lošeg stanja voznih sredstava i zapuštenosti pruge, a posle nekoliko godina je demontirana."
"Kada je SDŽ-a rešila problem snabdevanja ugljem(Senjska pruga) pristupila je rešavanju druge velike stavke u materijalnim troškovima eksploatacije svoje železnice, a to su bili pragovi.
Kvalitetne i bogate hrastove i bukove šume pronađene su na severnim padinama planine Bukovik i Rožanj, istočno od Ćićevca. Od države su zakupljene šume, a u Ćićevcu je 1900. izgrađen Zavod za proizvodnju i impregnaciju pragova. U prvo vreme se drvo za pragove dovozilo sa padina Bukovika volovskom zapregom, sve dok nije izgrađena pruga uzanog koloseka šrirne 760 mm od Zavod do manastira Sveti Petar u Grabovcu. Prugu u dužini od 17,5 kilometara, izgradio je Železnički bataljon srpske vojske. Trasa pruge polazila je od Zavoda za impregnaciju, išla je podnožjem Belog brega, a zatim presecala Jovanovačku reku, severno od sela Pjate prelazila Carigradski drum pa uzvodno uz Jovanovačku reku pored sela Vitoševac i Podgorac dolazila do manastira Sveti Petar u selu Grabovcu. Pruga je puštena u saobraćaj 9.aprila 1901. godine.
Nekoliko godina kasnije, pruga je od manastira Sveti Petar produžena do mesta "Belgijske kuće" na izvorištu Bele reke. Ova dionica, u dužini od oko 4.7 km, predata je u saobraćaj 14. septembra 1907. godine. Ukupna dužina ove šumske pruge iznosila je 22,2 kilometra.
SDŽ-e su 1900. godine od nemačke firme Kraus iz Minhene poručile dve troosovinske parne lokomotive za kolosek 760 mm. Lokomotive sa serijskim brojevima SDŽ No 1401 i SDŽ No 1402, dodeljene su Zavodu za proizvodnju i impregnaciju pragova, za vuču vozova na šumskoj pruzi Ćićevac-Sveti Petar-Bela Reka.
Ova pruga je prestala sa radom 1935. godine zbog lošeg stanja voznih sredstava i zapuštenosti pruge, a posle nekoliko godina je demontirana."